U početku zime 1986 jedna nama zasad nepoznata žena došla je sa trudovima i bez dokumenata u rodilište u Sarajevu.
Rekla je, da se zove Fikreta Babić i da joj je muž Mirsad Babić. Rodila je zdravog dječaka – i nestala/otišla 3 sata nakon porođaja. Pokrenula se istraga, i policijska, ali nikad nije pronađena. Pošto dijete nitko nije tražio, slali su ga u diječji dom Ljubica Ivezić u Sarajevo i dodijelili mu ime Amir Babić . Tamo je proveo 4 godine i nakon toga ga je usvojio bračni par iz Bosanskog broda. Ime i prezime su mu promijenjeni.
Ovo dijete, koje sad ima svojih 30+ godina, traži svoje roditelje. Ja sam mu prijateljica, živim u Sloveniji i istražujem u njegovo ime, koliko i gdje mogu. Planiramo put u BiH, jer inštitucije putem e-maila nisu baš odzivne. Ministarstvo u Sloveniji ne može pomoči, jer čovjek nije Slovenac, niti tu ne radi. Policija u BiH za uvid u dokumentaciju (o istragi nakon rođenja) traži zamolbu, poslanu preko hrvatskih institucija. U diječjem domu nisu rekli, da li imajo bilo kakve papire iz tog doba. Pokušali smo kontaktirati čovjeka, koji je (navodno) bračnom paru iz Bosanskog broda predložio usvojenje, ali putem Interneta ne uspijemo doči do njega (Google kaže, da je to čovjek na nekoj višoj poziciji, a u vremenu usvojenja navodno je radio – ne znamo, da li kao student, kao zaposlenik ili kao nešto treče – u rodilištu). Neodzivna je i njegova žena, koja radi u istoj struci.
Zato se sad obračamo za pomoč i preko FB i (za početak) ove grupe.
Da li je bilo tko u grupi iz Sarajeva? Da li bilo tko radi ili, još bolje, je radio u 1986oj i 1987oj u rodilištu ili poznaje nekog, tko je radio tamo? Ili u diječjem domu? Da li bilo tko zna za bilo koju ženu, koja je u to vrijeme bila trudna, a dijeteta onda nigdje nije bilo (u njenom životu)? Da li bilo tko ima ikakvu ideju, kako još skupiti kakve god informacije, prije nego što krenemo za Sarajevo?
Putem forenzičkih psihologa navodno je bilo rečeno (ali opet – nemamo policijskih dokumenata), da je majka ili (tad) maloljetna (ili neudana, možda studentica) i je sakrivala trudnoču (barem ispred roditelja), ili časna sestra, ili udana žena, čiji muž nije mogao imati dijece (pa se zna, kako je onda ona zatrudnjela). Sudeči po vanjskom izgledu dijete nema romske krvi, tako, da se zasad to (ili putujuči cirkusi) ne istražuju.
Ime majke i oca je izmišljeno – žena je slagala, kad je došla u rodilište. Ili dokumenata stvarno nije imala ili ih samo namjerno nije uzela sa sobom, nitko ne zna.
Navodno je ovo dijete za vrijeme boravka u diječjem domu bilo na listi onih 46 (sa njim 47), koje su uputili za Italiju (i od čega je nakon rata nastao skandal), ali, kako se čulo, onaj čovjek, koji je bračnom paru predložio usvojenje, to je napravio u zadnjem vrijemenu, da dijete nije išlo za Italiju na početku rata. Ovaj čovjek je rodom iz istog grada k’o bračni par. Otvorilo se puno pitanja oko toga. Zašto baš taj dječak (kad ih je bilo puno, mlađih i starijih)? Zašto baš sa strane tog čovjeka, koji nije radio u diječjem domu? Zašto baš usvojenje u domači grad?
Kako god… tražimo roditelje (barem majku) tog dječaka. Spremni smo nagraditi koju god informaciju, koja bi nas dovela do majke ili oca ili koja bi nam dala neke nove, sigurne, provjerene tragove. Dostupna sam putem e-maila viktorija.ljubljana@gmail.com za sva moguča eventuelna dodatna pitanja.
Unaprijed hvala svima (i moja isprika zbog mogučih gramatičkih grešaka).
