Trazim rodjake Stanice

22
5497

Trazim rodjake Stanice porijeklom iz Strbaca-BiH i ako neko nesto zna o nasem porijeklu odnosno odakle su nam preci i dali ih jos negdje ima osim u BiH?

stanic petko
bludenz austrija
petko.stanic@hotmail.com

POVEZANE OBJAVEVIŠE OD AUTORA

22 KOMENTARA

  4. Petko
    Prezime STANIC imas i u Hrvatskoj na BANIJI mjesto DVOR NA UNI. Neznam da li si cuo za grupu (MOMO I DODIR).Osoba iz te grupe koja pjeva je MOMO-MOMCILO STANIC i on pjeva Krajiske pjesme. Puno srece u daljem istrazivanju zeli ti prijatelj.

    Prijatelj
    Odgovor
    lesicd71@gmail.com

  5. Poz Stanici, moji Stanici su doselili u Banjaluku 1958 iz sela Skakavaca opstina Bugojno, tamo su ostali rodjaci koji su zivjeli sve do ovog rata u zaseoku Stanic, prema pricama moga djeda mi Stanici smo svi porijeklom sa Kosova, pri najezdi turaka oko 1400 godine, neki su otisli za Crnu Goru a neki su dosli u Bosnu a neki Hercegovinu, Ovi sto su otisli za Hercegovinu su se pokatolicili i presli na katolicku vjerispovjest, jer prezime Stanic postoji samo u nasim pravoslavnim knjigama u katolickim tek od 1867 se spominje! Ja toliko znam o Stanicima! pozdrav

    Dragan Stanic
    Republika Srpska

  7. Moji su se pre nekih 150 godina doselili u Kraljevo iz okoline Cacka,tj sela izmedju Cacka i Ivanjice… Ja sam cula da imam rodjake u Cacku,ali sem rodjaka pre 3 kolena nisam sigurna niti odakle smo ni sta smo…. A da li su svi Stanici iz istog mesta i rodjaci…?

    Tina Stanic
    Kraljevo
    tijana.stanic@yahoo.co.uk

  8. Da dobro pitanje.U mom mjestu zive Stanici koji slave Djurdjevdan a mi slavimo Svetog Arhidjakona Stefana 9.januara i nemamo nista zajednicko osim prezimena.Iz tog mozemo zakljuciti da postoji velika mogucnost ako slavimo istu slavu da vodimo isto porijeklo.Pozdrav

    petko stanic
    austrija
    petko.stanic@hotmail.com

  9. U Novom Sadu ima Stanic koji slave Djurdjevdan,a dosli su iz BiH iz Vilusa kod Banja Luke,ja samo toliko znam o svojima,a zelela bih da znam vise,jer ima neka prica da je neki covek ubio turcina i pobego u Bosnu i uzeo prezime od udovice Stanic i da je tako nastala moja familija,a koje je prethodno prezime bilo ne znam,a jako me zenima koje je i odakle je dosao,mada je neoguce pronaci

    Tanja Stanic
    Novi Sad,Srbija
    tanja_vdn@yahoo.com

  10. STANIÆI SU IZ OKOLINE VISOKIH DEÈANA-POŠTO SU POBILI NEKE TURKE 815 VEK) POVUKLI SU SE DO UŽIÈKE POŽEGE I TU SU JEDNI OTIŠLI ZA CRNU GORU A DRUGI PREKO BOSNE ZA LIKU.
    1580. U TRAVNIKU 8BOSNA)MARKO STANIÆ SE PREKRSTIO U IBRAHIMA.DRUGI SU OTIŠLI ZA LIKU-GDE SE JEDAN DEO PLEMENA U 18 VEKU SPUSTIO OKO SPLITA I PREŠAO NA KATOLIÈANSTVO.IZ TOG SELA JE I MARIO STANIÆ BIVŠI HRV.FUDBALSKI REPREZENTATIVAC.
    U LICI IH IMA OKO GOSPIÆA,OGULINA,LATINA…

    A SVE TO MOŽETE NAÆI U KNJIZI:
    HRONIKA RODA LIÈKIH STANIÆA
    http://www.kucazasunce.com
    http://www.stankekamera.com

    SRDAÈAN POZDRAV SVIM STANIÆIMA ŠIROM SVETA
    DRAGAN STANIÆ
    stankekamera@gmail.com
    BEOGRAD
    SRBIJA
    16. AVGUST 2011.

    DRAGAN STANIÆ
    beograd
    stankekamera@gmail.com

  15. Stanici poticu sa Kosova i krsna slava je Vidovdan. U 15 veku se sele sa Kosova preko Uzicke pozege prema Hercegovini, neki ostaju tu, neki idu u Crnu Goru. U 17 veku se veliki broj ( uglavnom iz Hercegovine ) sele u liku ( vojna krajina ) gde ce Stanicima biti najduze boraviste, sve do kraja drugog svetskog rata. Mali broj je iz Hercegovine otisao u Dalmaciju, tu su presli na katolicanstvo i to je razlog zasto se danas Hrvatski fudbaler Mario Stanic izjasnjava kao Hrvat. 1945 se Srbi izseljavaju iz like i Stanici se sele u Gunju, Backi Petrovac, Suboticu, Novi Sad o druga mesta gde i dan danas zive. Danas slave razlicite slave ali Vidovdan je bila slava svih Kosovskih Stanica.

  16. prezime Stanić
    autor Ante Ivanković iz Splita

    Prezime Stanić imaju 5073 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 45. hrvatsko prezime.
    Stanića je najviše: u Zagrebu (227 obitelji, 694 duše), Slavonskom Brodu (109, 311), Splitu (85, 236), Rijeci (64, 150), Osijeku (53, 138), Omišu (48, 122), Stanićima pokraj Omiša (21, 76), Sesvetama (21, 75), Puli, 24, 67), Zadru (22, 65).
    Prezime je matronim od imena Stana, koje se poput imena Stanko, Stanka (Stankić, Stančić, Staničić, Stanković), Stojko, Stojka (Stojčić, Stojković)), Staniša (Stanišić), Dosto, Dosta (Dostal), Dostan, Dostana (Dostanić) i slična, najčešće davala u obiteljima u kojima su se rađala samo ženska djeca, a pomoću magijskog djelovanja željelo se stati „na kraj sa ženskinjem“.
    Inače nije ni hrvatski ni slavenski običaj nadijevanje takvih imena: u Grka ime Stamate, u Talijana Ferma, u Albanaca Shuktra i Sosa (zadnja), u Dagestanu na Kavkazu Kyztamen („Dosta s djevojkama!“), u nas ženska imena Dosta odnosno Dostana.
    Ime Stana spominje se 1297. godine u parnici između stanovnika sela Kozica (danas Kaštel Gomilica) i samostana benediktinki iz Splita, koje je zastupala opatica Stana.
    Prezime Stanić koristi se i u tvorbi naziva naselja: Stanić na Cresu (bez stanovnika 2001. godine); Stanić Polje pokraj Dvora na Uni (sedam stanovnika); Stanići (Bjelovar, 146; Omiš, 502); Stanić Rijeka (Doboj); Stanići (Derventa).
    Istog su jezičnog postanja i prezimena: Stanićak, Stanik, Stanilović, Stanimijić, Stanimirov, Stanin, Stanisavac.
    U Hrvatskoj prema popisu iz 2001. godine živi više od pet tisuća Stanića, dok ih je prije šezdesetak godina odnosno u popisu iz 1948. godine bilo manje od tri tisuće. Za toliki porast Stanića dijelom su zaslužna i preseljenja njihovih prezimenjaka iz Bosne i Hercegovine (Tomislavgrad, srednja Bosna, Derventa, Bosanska krajina, Posavina) u Hrvatsku (Zagreb, Split, Slavonski Brod, Osijek). O tome malo kasnije.
    Najprije podatak da u 61 naselju u Dalmaciji prema popisu iz 2001. godine žive 322 Stanića obitelji s 916 duša
    U Dalmatinskoj zagori zabilježen je i rani spomen tog prezimena: u ispravi bez oznake prebivališta zabilježen je 1443. godine Bogoslav Stanić, a u Zvoničacu (danas Podumac na drniškom području) 1443. godine spominje se Mate Stanić.
    Prema popisu iz 2001. godine na drniškom području živi dvočlana Stanića obitelj, i to u Razvođu.
    Prezime Stanić spominje se 3. lipnja 1459. godine, kada je u povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaša uz ostale upisan Stipan Stanić, vojvoda Primorja, kao jedan od uglednijih dužnosnika Bosanskog Kraljevstva, kojem je već prijetila skora opasnost od Turaka.
    U Stanićima pokraj Omiša od ukupno 502 stanovnika iz popisa 2001. godine premoćno ih je najviše s prezimenom Stanić (21 obitelj, 76 duša), po kojima je to naselje i nazvano. Stoga se vrijedi pozabaviti Stanićima omiškog područja i njihovim prezimenjacima s prostora povijesne Poljičke Kneževine.
    Prezime se spominje: 20. studenog 1646. godine u Docu Donjem u vezi sa sporom oko Stanića „bašćine“; 8. siječnja 1666. godine također je riječ o sporu u vezi s majčinim imanjem u Srijanima Lucije Bilić, kćeri Markove, udate za Tadiju Stanića iz Zvečanja poviše Omiša, gdje je i matica poljičkih Stanića; tom se zgodom spominje i knez Pava Stanić; 20. listopada 1676. godine Bariša i Mikula Stanić također su vezani za spor oko zemljišta s Banićima iz Donjeg Doca.
    Staniće je zabilježio 1725. godine u popisu vjernika Splitske nadbiskupije nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi: u Zvečanjima šest Stanića obitelji s ukupno 51 dušom: Lukinu s 15, Tominu i Andrijinu s po 10, Jurinu sa sedam, Antonovu s pet i Ivanovu s četiri duše; u Rogoznici (omiškoj) dvije Stanića obitelji: Jurinu sa sedam i Ivanovu s tri osobe.
    Na omiško-poljičkim prostorima popis iz 2001. godine zatekao je Staniće u 10 naselja sa 104 obitelji i 292 duše, a najviše ih je: u Omišu (48, 122), Stanićima (21, 76), Lokvi Rogoznici (11, 26), Čelini (6, 22), Zvečanju (5, 17), Žrnovnici (3, 11), Trnbusima (3, 10) itd.
    I Stanići iz Opuzena (2001. godine tri obitelji s 14 duša) su poljičkih korijena: Ante Stanić iz Zvečanja početkom 19. stoljeća doselio je u Opuzen.
    Tročlana Stanića obitelj iz Glušaca pokraj Metkovića je prvaoslavne vjere, a podrijetlom je iz Popova polja (južna Hercegovina).
    Kada je Austrija u drugoj polovici 16. stoljeća porazila senjske uskoke, koji su bili strah i trepet i za Mlečane i za Turke, Primorska vojna uprava iz Senja dopustila je 1583. godine naseljavanje bunjevačkih obitelji u Hreljin i bakarsko zaleđe, među kojima je bila i obitelj s prezimenom Stanić.
    Na konavoskom području prezime je zabilježeno: godine 1588. u Drveniku (konavoskom) obitelj Raosava Ilijinog Stanića, čiji su se potomci kasnije opredijelili za novo prezime Zvrko; godine 1673/1674. u Brotnicama: obitelji Ivana Stanića Lučinova i Raosava Stanića Đurđeva; prva će obitelj 1831. godine promijeniti prezime u Karaman, a druga u Kurajica; u Čilipima obitelj Mihajla Đurđeva Stanića promijenla je prezime u Kurajica.
    Na Pelješcu, u Stankovićima je upisano godine 1664. preoblikovano prezime Stanjić: obitelj Vlaha Markova Stanjića; godine 1673/1674. dvije Stanjića obitelji: Vlaha i Ivana, sinova Markovih; godine 1683. upisani su isti domaćini ali s prezimenom Stanić; već u sljedećem popisu iz 1751. godine u Stankovićima nema više Stanića.
    Na dubrovačkom području prema popisu iz 2001. godine Stanići žive u šest mjesta s 25 obitelji i 68 duša,a najviše ih je: u Dubrovniku (15 obitelji, 44 duše), Orebiću (3, 10), Novoj Mokošici (4, 8) itd.
    U Mitlu pokraj Trogira zabilježene su godine 1579. dvije Stanića obitelji: Ivanova i Lukina, a godine 1630. u Bliznoj također pokraj Trogira spominje se Mihovil Stanić.
    U zemljišniku iz 1711. godine u Bliznoj je upisano osam Stanića obitelji: Lovre pokojnog Mate, Marka i Ante (bez očeva imena), braće Petra i Tome pokojnog Mate, trojice Ivana Stanića: pokojnog Martina, Jakova i Ivana.
    Na trogirsko-kaštelaskom području popis iz 2001. godine zabilježio je Staniće u šest naselja sa sedam obitelji i 17 duša, a najviše ih je: u Seget Vranjici (dvije obitelji, šest duša), Okrugu Gornjem (1, 5) itd.
    Što se pak tiče Stanića u Cetinskoj krajini, među 23 obitelji koje je 1698. godine s herceg-bosanskih prostora u Hrvace doveo harambaša Mijo Mušterić nalazila se i obitelj Jure Stanića. Tada su venecijanske vlasti toj skupini doseljenika dodijelile 500 kanapa zemljišta.
    Nakon što nisu u Hrvacama upisani u novi venecijanski zemljišnik iz 1709. godine, Stanići se petnaestak godina kasnije susreću i u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729): obitelj Ilije Stanića.
    U Stanju duša iz druge polovice 19. stoljeća opet u Hrvacama jedna osmočlana Stanića obitelj, i to 46-godišnjeg Marka pokojnog Ilije, uz čije je ime upisano dvočlano prezime Stanić-Laća. Njegovi su se potomci također opredijelili za dvočlani oblik prezimena, a prema popisu iz 2001. godine imaju jednu dvočlanu obitelj, nastanjenu u Kninu.
    U Cetinskoj krajini Staniće je popis iz 2001. godine zatekao: u Hrvacama (jedna obitelj, četiri duše), u Brnazama (1, 3), Sinju (1, 1).
    Duvanjski Stanići (u Lugu 29 obitelji, 163 duše i u Tomislavgradu 12 obitelji, 40 duša) poljičkih su korijena. Kad su Francuzi 1807. godine ukinuli Poljičku Kneževinu i počinili niz nasilja nad Poljičanima i njihovim prebivalištima (Zvečanj) obitelj Nikole Stanića sa četiri njegova sina preseljava u tadašnju Tursku, u selo Lug pokraj Duvna, gdje im i danas žive brojni potomci.
    Poput njihovih predaka iz Zvečanja i Staniće iz Luga je stotinjak godina kasnije (16. prosinca 1943. godine) zadesila velika tragedija: njemački vojnici usmrtili su tada 83 stanovnika Luga, od djeteta sa samo dva mjesca života do staraca sedamdesetgodišnjaka.
    Stanići Imotske krajine tri su različita krvna podrijetla: jedni su prebjegli s livanjskog područja u zagvodski zaselak Masliće; drugi su doselili iz Istre u Rastovac pokraj Zagvozda, i to tako što se prosjak oženio Stanićkom i uzeo njezino prezime; treći su Stanići pravoslavne vjere podrijetlom iz Popova polja (južna Hercegovina).
    U diobi zemlje prema venecijanskom zemljišniku iz 1726. godine u Zagvozdu sudjeluje 13-člana obitelj Petra Stanića i Petra Solde, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 16 kanapa zemlje.
    U Grimanijevu zemljišniku (1754-1756) u Zagvozdu su navedene tri Stanića obitelji, kojih su domaćini bili: Petar (devet duša, 12 kanapa zemljišta), Marko (3, 8) i Šimun (3, 3).
    U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Zagvozdu je upisano osam Stanića obitelji: Antina na kućnom broju 28, dvojice domaćina s imenom Stipan (29 i 34), Matina (30), Jerolimova (31), Jurina (32), Grgina (33), i Barišina (35).
    Prema popisu iz 2001. godine Stanići u Imotskoj krajini žive: u Rastovcu pokraj Zagvozda (dvije obitelji, sedam duša).
    Dio Stanića iz Zagvozda (tri sina Ivana Stanića: Stipan, Pavo i Ivan) s nadimkom Mršići oko 1790. godine preseljavaju u Podhum pokraj Konjica (sjeverna Hercegovina), gdje im i danas žive potomci.
    Što se pak tiče imotskih Stanića pravoslavne vjere, zabilježeni su u venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine za naselje Nebriževac (danas dio Kamenmosta): samac alfir Vuko Stanić dobio je tri kanapa zemlje, a u Crnogorcima (danas dio Krivodola) je šestočlanoj obitelji Komnena Stanića dodijeljeno 13 kanapa zemlje.
    Prema popisu iz 2001. godine Stanići žive u tri naselja: u Krivodolu (imotskom) (sedam obitelji, 24 duše), Imotskom (1, 4), Zmijavcima (1, 3).
    Stanići pravoslavne vjere žive i na kninskom području: u Vrbniku sedmočlana obitelj te u Žagroviću i Golubiću po jedna osoba. Na tom području Stanići još žive: u Kninu (15 obitelji, 40 duša), Kovačiću (1, 4), Potkonju (1, 1).
    Današnji livanjski Stanići, koji su se u maticama pojavili oko 1815. godine, i to u gradu Livnu, nisu istog krvnog podrijetla kao njihovi prezimenjaci iz Zagvozda, jer su nastali, utvrdio je M. Petrić, od roda Blaževića, a kasnije su se proširili u Guber i Prolog.
    Stanići su i staro i učestalo prezime slavonskih prostora.
    U popisu stanovništva Brodskog Posavlja i gradiškog kraja Stanići su zabilježeni: godine 1698. u Klakaru obitelj Jakoba Stanića; u Okučanima obitelj Damjana Stanića; u Oriovcu obitelj Franje Stanića; godine 1760. u Klakaru spominju se četiri Stanića kuće s domaćinima: Toma (tri bračna para i ukupno 16 duša), Marko (1, 3), Ivan (1, 5), Tadija (1, 6); u Korduševcu kuća Martina Stanića s petočlanom obitelji; u Odvorcima (sada Grgurevići) kuća Vinka Stanića sa šestočlanom obitelji: Brodskom Varošu domaćin Tomo (2, 6); u Slobodnici dvije kuće: Ivanova s tri i Marinova sa sedam duša; u Štivici kuća Ivana Stanića s petočlanom obitelji.
    U ostalim dijelovima Slavonije Stanići su zabilježeni: godine 1698. u Vukovaru tri obitelji: Filipova, Ilijina i Petrova; u Orahovici obitelj Ciprijana Stanića; godine 1702. u Ivancima pokraj Čepina pet obitelji: Matpna, Krstina, Peroševa, Pavina i Nikolina; godine 1736. u Valpovu obitelj Bartola Stanića; u Ivanovcima pokraj Valpova četiri obitelji: Matina, Krstina, Nikolina i Perišina; u Orahovici obitelj Milića Stanića; u Kokočaku pokraj Orahovice obitelj Jovana Stanića; u Latinovcu pokraj Požege obitelj Ilije Stanića; u Radovancima pokraj Velike obitelj Đure Stanića; u Seoni pokraj Našica obitelj Ivana Stanića; u Vukojevcima pokraj Našica obitelj Antuna Stanića.
    Popis iz 2001. godine zabilježio je u 120 naselja pet slavonskih županija 543 Stanića obitelji s 1560 duša, što je gotovo trećina svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj. Pojedinačno po županijama to izgleda ovako: u Brodsko-posavskoj (37 naselja, 201 obitelj, 614 duša), Osječko-baranjskoj (48, 198, 537), Vukovarsko-srijemskoj (22, 83, 230), Požeško-slavonskoj (13, 29, 116), Virovitičko-podravskoj županiji (10, 22, 63),
    Ovom prigodom navodimo mjesta s 20 i više Stanića: u Slavonskom Brodu (109 obitelji, 311 duša), Dragaliću (8, 30), Klakaru (15, 60), Podvinju (10, 34), Slobodnici (7, 25); u Osijeku (53, 109), Čepinu (9, 22), Ivanovcima (13, 40), Valpovu (16, 22),; u Vukovaru (17 obitelji, 34 duše), Gunji (13, 29), Ivankovu ( 6, 24), Vinkovcima (9, 37; u Požegi (6, 20), Vidovcima (9, 34); u Virovitici (8, 23).
    U 72 naselja zagrebačkog područja i susjednog mu Hrvatskog zagorja popis iz 2001. godine zatekao je 456 Stanića obitelji s 1289 duša.
    Ovom prigodom navodimo mjesta s 15 i više Stanića: u Bedekovčini (22 obitelji, 77 duša), Matencima (4, 18), Samoboru (20, 49), Sesvetama (21, 75), Velikoj Gorici (5, 17), Zagrebu (277, 694), Zaprešiću (8, 27).
    Dio sadašnjih zagrebačkih Stanića podrijelom su s područja Dervente i Tomislavgrada.
    Stanić je i prezime dviju najzapadnijih hrvatskih županija: u 80 naselja tog dijela Hrvatske žive 294 Stanića obitelji sa 674 duše.
    I ovom prigodom izdvajamo mjesta s 15 i više Stanića: u Bribiru (12 obitelji, 28 duša), Domaslovecu (17, 45), Jurdanima (7, 18), Matuljima (5, 15), Mihotićima i Mučićima po (10, 31), Opatiji (8, 21), Poreču (5, 17), Puli (24, 67), Rijeci (64, 150), Veprincu (4, 19), Zvonećem (9, 19).
    Stanić je učestalo prezime i sisačkog područja: u 40 naselja tog kraja popis iz 2001. godine je zatekao 90 Stanića obitelji s 221 dušom, a najviše ih je: u Sisku (13 obitelji, 27 duša), Strašniku (13, 23), Petrinji (7, 17), Kozibrodu (6, 15), Gornjem Hrastovcu (3, 13), Kutini (4, 12), Umetiću (4, 11) itd.
    Spominjemo još i pet manjih skupina Stanića: karlovačku (10 mjesta, 22 obitelji, 65 duša), ličku (15, 34, 64), bjelovarsku (17, 28, 56), varaždinsku (6, 15, 36) i koprivničko-križevačku (8, 12, 30). Najviše ih je: u Karlovcu (10 obitelji, 26 duša); Svetom Juraju pokraj Senja (3, 14); Bjelovaru (8, 19); Varaždinu (8, 20): Rasinji pokraj Koprivnici (2, 7) itd.
    Stanići je i staro i učestalo prezime bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika, a zabilježeno je i u oba kapitalna biskupska popisa u 18. stoljeću.
    Biskup fra Pavo Dragićević je 1741/1742. godine zatekao Staniće u osam naselja s 10 obitelji i 51 dušom: u Turiću pokraj Gradačca tročlanu obitelj udovice Lucije, u Kopiću i Lečiću pokraj Kreševa dvočlane obitelji Dominika odnosno Mate Stanića; u Donjem Vakufu četveročlanu obitelj Jakova Stanića; u Ilovači pokraj Travnika devetočlanu obitelj Ilije Stanića i u Vlahovićima osmočlanu obitelj Franje Stanića; u selima spojenih naziva Dabar-Unci pokraj Sanskog Mosta petočlanu obitelj Ivana Stanića: u Proseni, stara župa Velika (Derventa) tri obitelji: Ilijinu s pet, Jurinu sa šest i Matinu sa sedam duša.
    U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine zabilježeno je u devet mjesta dvostruko više i obitelji i duša (17, 114): u Garevu pokraj Modriče dvije Stanića obitelji: Nikolina sa šest i Petrova s 11 duša); u Kreševu četiri obitelji: Ilijina s četiri, Jozina i Matina s po dvije i Stipanova sa sedam duša; u Srabesu, tada župa Jajce, šestočlana obitelj Jakova Stanića: u Travniku tri obitelji: Andrijina i Nikolina s pet i Ilijina sa sedam duša te u Vlahovićima 17-člana obitelj Nikole Stanića; u Osjeku pokraj Sarajeva dvočlana obitelj Mije Stanića te u Crnotini 14-člana obitelj Jure Stanića; Štrepcima pokraj Brčkog tročlana obitelj Luke Stanića; u Velikoj pokraj Dervente tri obitelji: Ilijina sa sedam, Ivanova s 12 i udovice Marije sa šest duša.

  18. Stanici si se mesali menjali religiju i menjali stalno mesto boravka. Ja sam nasao grob moga pradedeTesana Stanica iz sela Mracaj blizu Lisnje kod Banja luke.To je najdalje doklen sam stigao vezano za moje pradede. Ko je i koji si bili pre njega neznam.Nasa slava je Djurdjev dan. Koristili smo stari Srbski Kaledar sa dva godisnja doba Zima i Leto. Zima pocinje 8 Novembra na Mitrov dan a Leto pocinje 3 Aprila na Djurdjev dan,dan moje slave.

  19. Ja sam Petar Stanic iz Kosovske Mitrovice, otac i deda su mi iz Podgorice, slavimo Sv. Sergie i Vakh(SRDJEVDAN)

  21. Stanića ima i u Zapadnoj Srbiji. Zlatiborski okrug. Mi Stanići slavimo Mitrovdan (8. novembra), po dekinim pričama, vodimo poreklo iz Crne Gore.

  22. Deda sa majcine strane mi je bio Stanic iz Barosevca,od oca Zivka jednog od trojice brace,druga dvojica su se zvali Sreja i Milijan.Sreja je bio opancar,imao je opancarsku radnju u Beogradu,tacnije u Balkanskoj ulici,supruga mu se zvala Ankica (mozda jedan od sinova Adam,drugi Aca)Drugi dedin stric je bio Milijan koji je svojevremeno radio na Lajkovackoj zeleznici a potom se preselio u Novi Sad,supruga mu se zvala Dobrila.Rodbinske veze su se pokidale,al’ krv nije voda,iskreno bih volela da znam da jos uvek neko od tih Stanica lpostoji i da mozda zeli kontakt.